Povijest Sikova slična je povijesti ostalih ravnokotarskih mjesta. Upravo s područja današnjih Ravnih Kotara potječe najstariji kameni pisani zapis hrvatskog imena. Naime, kod Šopota (nekoliko kilometara jugozapadno od Benkovca) je nađen kameni zabatni natpis iz 9. stoljeća u kojemu se spominje ime Hrvat (natpis sadrži ime hrvatskog kneza Branimira). Tako je teritorij od područja Zadra do područja Knina nosio naziv "Hrvati" sve do provala Turaka i nove izmjene stanovništva (16. stoljeće), kada je zadobio svoj današnji naziv Ravni Kotari.

Razdoblje do početka 12. stoljeća obilježeno je vladavinom hrvatskih knezova i kraljeva. U doba feudalizma (od 9. do 11. stoljeća) zemlja predstavlja osnovnu vrijednost i mjeru društvenog utjecaja njenog vlasnika stoga je i područje Sikova bilo jedno od posjeda velikaša. Tako se u spisima spominje ime posjeda koje se naziva Sichoua ("regalis terra in Sichoua" i "de regali terra in Sichoua") što svjedoči o starom porijeklu naziva današnjeg mjesta Sikovo.

Kao što je uvijek bilo na ovim prostorima tako su i danas ljudi dijelom ili potpuno okrenuti prema zemlji. Na zemlji se radi i od zemlje se živi, a uz mnogobrojne vinograde i maslinike koje posjeduje gotovo svaka obitelj, polja su uzorana i obrađena. Iako sve rjeđe, na livadama se još mogu vidjeti pastiri i njihovo "blago"...

U Sikovu je izgrađena župna crkva posvećena Svetom Nikoli Taveliću, a u mjestu se slavi Sveti Ivan, Sveti Roko, Velika Gospa i Sveti Nikola. Razlog što se u Sikovu slave četiri fešte godišnje je što su prilikom doseljavanja ljudi donosili svoje običaje pa tako i slavljenje svetaca zaštitnika.